...Crveni feral...

srijeda, 13.05.2009.

Crkni, zaslužio si..(sezona prva)

"Crkni, zaslužio si.." kriminalistička je serija, čija prva sezona zvučnog naziva "Kristalna čaša" prati niz neobičnih događaja povezanih s nestankom čaše. Vlasnica čaše je draga, mila ali neugledna i pomalo autistična djevojka koju je privremeni gubitak čaše strašno uzdrmao, te ostavio trajne posljedice. Pogledajte što se dogodilo.
Misteriozni nestanak čaše ozbiljno je zabrinuo djevojku slabog pamćenja, sklonu nezgodama. Čaša je posljednji put viđena u kuhinji pokraj ostalih kuhinjskih pomagala.
Kombinirajući u svojim sivim ćelijama uobičajeni matematički problem zbrajanja dva broja koja pomnožena daju isti rezultat kao i zbrojena, detektiv Šero Lokholmić došao je do nevjerojatnog zaključka; šanse da će čaša biti pronađena su fiftififti. Sad samo treba jednako složenim procesom izračunati njezinu moguću lokaciju.
Nesretna djevojka, maštajući o kristalnoj čaši, tugaljivo je pjevušila stihove poznate domaće transrodne kantautorice Bertolta Bregovića a.k.a. Lilly: "Možda joj nalikujem, no kobila nisam. Sjašite s mojih leđa, molim vas, jer nikada nećete stići u Córdobu..."
U četvrtoj epizodi promijenjena je uvodna špica. Likovi su dobili nacrtane škartoce na glavama, jer je ton majstor koji se u slobodno vrijeme bavi statistikom, shvatio da špica ne valja i da treba imati „onaj neki tač“ kako bi privukla gledatelje. Škartoce je osmislila glavna glumica koja je taj dan došavši iz solarija shvatila da ima boju na kojoj bi joj pozavidjelo čitavo stado božjih ovčica.
Detektiv Šero Lokholmić znojio se kao svinja. Ogromne kaplje cijedile su mu se s čela na križaljku dok je po tridesetprvi put pokušavao napisati „Popokatepetl“. U svakom od tih pokušaja nedostajalo mu je po jedno slovo. Nije se mogao skoncentrirati jer su mu misli konstantno vrludale prema zalazu Sunca, koji ga je podsjećao na Maraskin pelinkovac, koji ga je opet podsjećao na kristalnu čašu.
Vidjevši mrlje koje su nastale na križaljci sinulo mu je da bi mogao pozvati nekakvu pomoć. I to ni manje ni više nego tim „Odreda za čistoću“!!!Tim se u rekordnom roku stvorio na hipotetskom mjestu zločina i napravio rekonstrukciju. Rezultati su bili više nego zavidni, i s kristalno jasnim riješenjem pojavila se i kristalna čaša.
„Odred za čistoću“ očistio je djevojčine naočale kako bi mogla ugledati svoju čašu. Također su raskrčili dio hodnika u kojem je raslo egzotično bilje kako bi mogli doprijeti do izlaza. Detektiv Lokholmić napisao je „Popokatepetl“ nakon trideset i dva pokušaja. Pas je, nažalost, krepao. Djevojka se pridružila benediktinkama i sa sobom u samostan ponijela je kristalnu čašu. Ovo je kraj sezone.

- 17:02 - Komentari (2) - Isprintaj - #

nedjelja, 07.12.2008.

Poruka sedmog dana

Jutros je izašlo Sunce, nakon kiše koja je padala neumorno danima.. Jučer sam imala predosjećaj da će danas izaći, i da će danas započeti neko novo doba, jedna nova era puna svjetlosti, sjaja i mira-spokoja u mojoj duši. Do toga ne bi došlo, da se Stvari napokon nisu posložile. Bez obzira na to što Stvari nisu onako kako ja možda, a možda i ne priželjkujem, jučer je moje lice pokazivalo hrabrost i ravnodušnost, točno ono što želim da ljudi vide. Jer, nemir, koji me razdire iznutra ionako je prekriven slojevima zadovoljstva, koje osjećam zbog toga što su njihovi pogledi zamućeni, i što sam to postigla sama svojom voljom.
Iako nikad, ali nikad ne uzimam Sunce zdravo za gotovo, danas je nebo definitivno okrenulo turu na svoj račun. Moram priznati da mi laska biti čašćena sa strane nečeg tako velikog, tajnog i svetog. I dok sam pila Sunčeve zrake, poruka je doprla do centra moje glave, do mog malo korištenog mozga. Priroda mi je poručila da se vratim sebi, i da tamo ostanem, jer uzalud je traziti od nekog da ti pruža isto ono što ti pružaš njemu, ako je taj neko navika samo dobivati.



- 17:32 - Komentari (4) - Isprintaj - #

nedjelja, 30.11.2008.

Biži ća..

Doslo je. Doslo je ono sto je kad-tad tribalo doci-vrime kad je vrime da ponovo volin vrime, da volin more i misec. Volila bi ja i Sunce, ali ga sve rjede vidam. Doslo je vrrime da nestanem, da se uvucem u svoj oklop i da tamo ja, ja i ja zapocnemo svoj zivot. Suzivot umara. Suzivot boli. Suzivot je iluzija zivota. Ne zelim preuranjeno zakljucivati, ali mislim kako cu tek kad odvojim svoj zivot od tudih shvatiti da sam ziva. Tudi zivoti me vrijedaju, nanose mi bol, donose razocaranje...ubijaju sve ono sto valja u meni. Pretvaraju me u nesto sto nisam, uzgajaju u meni one najgore ljudske osobine, toliko grozne da se ponekad bojim same sebe i za sebe. Triba znati ziviti s tim...
Secirajuci pojedine stvari koje u prosjeku cine zivot mojih vrsnjaka, shvatila sam da je kod mene sve pocelo, nastalo, prestalo ili biva pod utjecajem nekog drugog. Ja sam od svega digla ruke, jer vise nema smisla zeljeti ili nadati se, kad, ovako i onako, nece nista biti po mojoj volji.

- 22:22 - Komentari (2) - Isprintaj - #

utorak, 04.11.2008.

...Zvizda Mora...

...i tog sam jutra shwatila da sudbina nije na mojoj strani. Napustiwsi misto zlocina, suocila sam se sa pobjesnjelom babom, i malo posli toga sa Suncem, i njegowim upornim zrakama. Brod ni partija, osta je u riwi wezan uwik na istom mistu, iako je bilo receno da ce poci. Ali to je sad nebitno. Ono sto i dalje wisi u zraku i muci mene je pitanje: Sto je swe to skupa znacilo? Je li to bila samo okrutna igra Sudbine, odgowor na neka prijasnja htjenja, osweta za nekadasnje propuste? Nisam se odmah zapitala to, pitanje se pojawilo nakon cetrnaest sati, kad mi je Sudbina doslowno okrenula leda. Nisam imala ni wrimena pitati se, jer sam imala puno posla, a posa sto se radi jutrom nakon neprospawane noci je napola obawljen posa. Da sam znala tada, bila bi se automatski prepustila alkoholu, a ne kofeinu, koji mi je donio samo drhtanje ruku.
Nawecer su me ljudi grlili i ljubili. Gadilo mi se to. Gadi mi se uwik, ali ih nisam mogla odbiti. To bi bilo bezobrazno od mene, pa sam im dopustila da me grle i ljube. Bilo je to tocno u ponoc, i ja sam se tada zapitala sto ce sljedece Sudbina uciniti. zaprawo, zapiitala sam se i prije, kad mi je leda okrenula, ali to sam wec spomenula. Ali Sudbina nije ucinila nista, i moje su se slutnje obistinile. Gledala sam u leda Subine isto ko sto swaki put gledam krmu broda kad isplowljawa iz riwe. Kad sam nakon dwadeset i cetiri sata docekala swoju postelju, soba mi se wrtila pred ocima od newjerice i soka. Od tuge i jada. Pomislila sam da ce taj osjecaj nestati do jutra, ako prespawam. Ali jutro je doslo i nista se nije prominilo. Prosa je i taj dan. I onaj posli njega. I jos prolaze. A osjecaj je jos uwik tu, swakodnewno prisutan. I mori, i tlaci, i pritisce...
Pa cak i more, more koje je znalo isprati swaku tugu, ublaziti swaku bol, cak je i ono okrenulo ploču, jer ga Sudbina woli wise nego ja. A ja wolim Sudbinu wise od mora...

- 01:23 - Komentari (2) - Isprintaj - #

četvrtak, 18.09.2008.

Dijagnoza-jugo, terapija-zmorac

Dragi moji obozawatelji, kad ste wec toliko nawalili, weceras ce wasa zed za mojim prediwnim dugim postowima biti utazena. Samo pozorno pratite ekran, i widjet cete da je zaprawo puno dublji nego sto izgleda.

o

Recimo da je owo buza. Dozwolite mi da citiram: '' Nema ziwota bez buze''.
Dowoljno ste pametni, pa protumacite owo kako was je wolja.

- 01:44 - Komentari (6) - Isprintaj - #

nedjelja, 01.06.2008.

Vrati se, Nemo!!

Ti wjerojatno neces ni znati za owaj post, ali nadam se da ce do twoje glawe doprijeti moji zaziwi. Kako si posla (nisi se nikom jawila), tako se mozes i wratiti (ne moras se nikom jawiti). Samo se wrati, moooolim te (sad zamisli u glawi moj tuzno-pseci pogled)... Tila ti to ili ne, jedan dio twog ziwota je owdi, jer nakon toliko godina ne mozes odjednom i potajice napustiti owaj swijet. Nesto si zasigurno zaborawila. To ti je kao kad se pakiras na brzinu i pod stresom. Ma... doci ces ti opet.. Predosjecam to. Mozda si vec i na po puta.

- 17:15 - Komentari (6) - Isprintaj - #

četvrtak, 27.03.2008.

Sizifow babulj

weceras sam ko i swaku wecer sama sa swojim sugawim mislima,koje me konstantno wuku prema nekom glupom rubu,zeleci me natirati da ucinim neki kaco,da poduzmem nesto od owog swog kvazi ziwota. tiraju me da ga sagledam iz nekog drugog kuta,ali mene je uopce strah i oci otworiti jer sam swjesna onoga sto cu widiti: TOTALNI BESMISAO.
logicno je da sam za tu formu swog ziwota zasluzna ja sama,da niko nije izda zapovijed kojom ce se moje kockice poslagati owako kako jesu. ali unatoc tome,ne znam sto bi mogla uciniti da ne bude owako,jer da znam ucinila bi to odma. totalni debilizam je goworiti da ce swe doci na swoje,za wrime tog cekanja podes u kurac ti sam,pa ti je posli swejedno jeli doslo ili nije.
swakodnewno iman osjecaj da sam se strmopizdila u neku prowaliju,i da se kotrljan ka onaj sizifow kamen kad gre put doli,samo za razliku od njega,ja se ne dokotrljam do dna. nego se konstantno prawocrtno gibam uz poneko jadno sitno trenje,ali nikako da dosegnem to samo dno. pa se pitam:jesam li ja wec na tom jebenom dnu a da (owaj put) nisam swjesna? i moj je glawni problem: DOSADNO MI JE SWE TO SKUPA.
ziwotu mi fali nesto,neznam sto,ali nesto nedostaje,nesto da ga upotpuni,neki pecat,pa da s ponosom mogu reci: DA,OWO JE MOJ ZIWOT. stwarno je ali stwarno bezlican,i znam,znam da ja to mogu prominiti. ali pitanje je KAKO. kako izbjeci tu glupu dosadu u owim danima,a u razdoblju smo ziwota kad bi nam tribalo biti najlipse i najzabawnije.. kako sprijeciti da se ziwot pretwori u rutinu,i da disemo samo zato sto je to refleksna reakcija? zelim disati punim plucima,ali nemam powoda ni uzroka.
ono malo prijatelja sto imam nema rijeci na owe jadikowke,jer je jednima slicno,a drugih nije briga.
''cekas li nesto snazno,doista vrijedno,cekas li na akciju koja pokrece stwari?''
da,jebemu mater,cekam. i to zato sto nista drugo ne znam raditi. jer sam pogresno naucena,. jer se to glupo cekanje tretira ka nekakwu dogmu,ukorijenjenu ka troskot. provas ga izguliti,namucis se i umoris. prowas ga politi,otrujes i sebe.

- 00:18 - Komentari (6) - Isprintaj - #

nedjelja, 16.03.2008.

Kad prekrije me more
wali ce moja glazba biti
kao u postelji toploj i cistoj
o twojoj cu ljubawi sniti.
Kad nestane owo mucno wrime
i osjetim nesto sto nisi ti
skinut cu owo tesko brime
i osjecaje owe utopiti.
Kad pobjegnem beznadu,
kao sto nada od mene bjezi
widit cu da je wjecno i neunistiwo
to sto u meni lezi...........

*dendriti,aksoni,neurotransmiteri,picke materine,swe izgorilo,swe poslo u wazduh....a jebi se,ja,opet...*

- 18:03 - Komentari (0) - Isprintaj - #

srijeda, 05.03.2008.

Hokus-pokus--> FOKUS

SASTOJCI:
1 atom Mm(Moj mozak)- element koji se nalazi u plinowitom stanju,slabo reaktiwan,ima nisko vreliste i taliste,nalazi se pod rednim brojem 108(nos ti posran,hehe) u Mendeljejewom periodnom sustawu.

molekula 5ZKZh(znanje,kultura,ziwot)-bipolarna molekula,otkriwena dawno,u prirodi ne postoji vec se proizwodi umjetnimputem weoma slozenim postupcima.


UWJETI REAKCIJE:
temperatura-idealnih 25°C uz tlak 1013 hPa i uz jedan od sljedecih katalizatora:
1. NuG(noga u guzicu)-milom ili silom dolazi do trenutne reakcije
2.OhPa(ohrabrujuce parole)-brawo,mozes ti to-dolazi do spore,ali sigurne reakcije


ZAKLJUCAK:
Nazalost,pokus je bio neuspjesan. Reakcija nije moguca jer je jedan od elemenata u molekuli, Z, zapaljiw u dodiru s kisikom.


E...pa jebi se,ja! Jer bez muke nema nauke.

- 23:10 - Komentari (11) - Isprintaj - #

nedjelja, 10.02.2008.

Ima li lijeka za letargicne?

Cekanje


Ja sam

brod koji ceka porinuce
riba koja ceka jesku
sunce koje ceka svanuce
isprawak koji ceka gresku
oko koje ceka suzu
istok koji ceka zapad
pjesnik koji ceka muzu
obrana koja ceka napad..

I neman wolje vise cekati.

- 20:14 - Komentari (8) - Isprintaj - #

<< Arhiva >>

< svibanj, 2009  
P U S Č P S N
        1 2 3
4 5 6 7 8 9 10
11 12 13 14 15 16 17
18 19 20 21 22 23 24
25 26 27 28 29 30 31

Svibanj 2009 (1)
Prosinac 2008 (1)
Studeni 2008 (2)
Rujan 2008 (1)
Lipanj 2008 (1)
Ožujak 2008 (3)
Veljača 2008 (2)
Siječanj 2008 (1)
Prosinac 2007 (4)
Listopad 2007 (4)

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
OYO.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Opis bloga

  • veliko Sunce, mali ducan, veliko more, malo misto, veliko nebo, male izgubljene stvari...

Linkovi

Blogovi